Nalazite se u > Informacije i dokumenti
Stručni akti vrtića Stručni akti vrtića

Naš vrtić provodi redovni deset satni program njege, odgoja, obrazovanja, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi djece predškolske dobi  koji su prilagođeni razvojnim potrebama djece te njihovim mogućnostima i potrebama. Ciljevi i zadaće redovnog programa usmjereni su na poticanje i razvoj svih djetetovih aktualnih i potencijalnih sposobnosti i vještina (tjelesnih, intelektualnih, socio-emocionalnih i izražajnih), uz naglašenu komunikacijsku i interakcijsku komponentu te nadasve duhovnu dimenziju djeteta.
 
Program i organizacija rada u našem vrtiću temelji se na razvojno-primjerenom kurikulumu usmjerenom na dijete i humanističkoj koncepciji razvoja predškolskog odgoja, što znači:
  • pažljivo i bogato strukturirano okruženje i poticajna materijalna sredina koja doprinosi razvoju dječjeg učenja, kreativnosti i stvaralaštvu 
  • poznavanju zakonitosti rasta i razvoja djeteta u skladu s čim stručni radnici planiraju svoj rad 
  • učenje je interaktivan proces koji uključuje djecu, odrasle i društveno okruženje 
  • poticanje partnerskog odnosa sa roditeljima kao najvišeg oblika suradnje u ostvarivanju zajedničkog cilja – optimalnog razvoja djeteta 
  • poticanje tolerancije prema različitostima i uvažavanje prava sve djece 
  • kontinuirano stručno usavršavanje kao potreba podizanja stručne kompetencije za rad i stjecanje novih znanja, vještina i sposobnosti potrebnih za primjenu suvremenih oblika rada sa djecom predškolske dobi 

Temeljem čl. 15. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 10/97,107/07,94/13) odgoj i obrazovanje djece rane i predškolske dobi ostvaruje se na temelju nacionalnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje i kurikuluma dječjeg vrtića. Nacionalni kurikulum utvrđuje vrijednosti, načela, općeobrazovne ciljeve i sadržaje svih aktivnosti i programa, pristupe i načine rada s djecom rane i predškolske dobi, odgojno-obrazovne ciljeve po područjima razvoja djece i njihovim kompetencijama te vrednovanje. 
Nacionalni kurikulum donosi ministar nadležan za obrazovanje.
 
 
Kurikulum dječjeg vrtića utvrđuje: program, namjena programa, nositelji programa, način ostvarivanja programa, vremenik aktivnosti programa i način vrednovanja.
 

 

Temeljem čl. 21. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 10/97,107/07,94/13) dječji vrtić obavlja djelatnost na temelju godišnjeg plana i programa rada koji se donosi za pedagošku godinu koja traje od 1. rujna tekuće do 31. kolovoza sljedeće godine.
Godišnji plan i program rada obuhvaća programe odgojno-obrazovnog rada, programe zdravstvene zaštite djece, higijene i prehrane, programe socijalne skrbi, kao i druge programe koje dječji vrtić ostvaruje u dogovoru s roditeljima djece.
 
 
 
 
 
 

Temeljem čl. 8. Pravilnika o obrascima pedagoške dokumentacije i evidencije o djeci u dječjem vrtiću (Narodne novine 83/01) godišnje izvješće o ostvarivanju plana i programa rada donosi se  uz prethodnu raspravu i zaključke odgojiteljskog vijeća.
 

 
 
 
 
Svi roditelji očekuju i podrazumijevaju da će im dijete biti sigurno i zaštićeno dok se oni nalaze na svome radnom mjestu.
Tu odgovornost dijele i svi zaposlenici.
Učestali potresi i na našim prostorima i druge rizične situacije podsjećaju nas da živimo u neizvjesnostima i da je važno pojasniti i osvijestiti uloge svih radnika vrtića u osiguravanju sigurnog okruženja za dijete.
Mjere i protokoli postupanja u rizičnim situacijama temelje se na zakonskim aktima i naputku MZO i nacionalnim programima. 
Mjere i protokoli sigurnosno zaštitnog i preventivnog programa za naš vrtić možete pročitati OVDJE.

 
VJERSKI ODGOJ U DJEČJEM VRTIĆU 
 
Mora li se ili može li se vjera odgajati?
Na postavljeno pitanje moguće je različito razmišljati. Vjera je milost Božja, zato ona ne ovisi o odgojnom ostvarivanju. Ipak naglašava da treba voditi brigu o razvoju vjere. kao što dijete, premda nadareno i predisponirano za jezik, nikad ne bi govorilo neki jezik ako mu se on ne bi posredovao životom grupe koja tim jezikom govori. Tako i vjera kao konkretna zbilja, mora se posredovati životom vjere određene grupe. Dakle i vjeru je unatoč njezine metafizičke zbilje potrebno odgajati.
 
Indirektni vjerski odgoj po Mariji Montessori je istaknuto načelo njezine cjelokupne pedagogije. Tako na primjer geometrijski oblici za crtanje, dijete indirektno pripremaju za pisanje ili materijal za brojenje indirektno priprema dijete za matematiku. Isto tako kontrola pogrešaka i propusta indirektno formira savjest, ili zajednički boravak dobno mješovitih skupina indirektno promiče društveni odgoj itd. Za bolje razumijevanje tog načela M.Montessori koristi sliku središta i periferije neke stvari. Odgojem se smije utjecati samo na periferiju, a središte pripada svakom djetetu kao njegova tajna.
 
Time se želi naglasiti da je dijete u središtu svoga bića samo Bogu dohvatljivo. To opće odgojno načelo vrijedi i za religiozni odgoj.

Tri aspekta indirektnoga vjerskog odgoja:

1. Čovjek pojedinac 
- odgoj se ostvaruje u duhu stvarnog poštivanja osobe kao vrijednosti. M. Montessori brani dijete od svake vrste gospodarenja odrasloga nad njim. Također upozorava na skriveno središte u svakom djetetu koje se ničim ne može zamijeniti i s kojim nitko ne smije raspolagati.. "Dopusti da tvoje dijete ima svoju tajnu", jer "dijete bez tajne razvit će se u odraslu osobu bez osobnosti".
- po slobodi dijete na svoj način biva neovisno i pomaže mu da se pristajanjem uz zakon koji ono otkriva u vlastitoj nutrini. U tome se iskazuje povezanost između neovisnosti, slobode i dostojanstva, a sve to upućuje na jednu drugu dimenziju - transcendenciju, a da se o tome izričito ne govori.
- čovjeku je potrebna pomoć u vođenju. M. Montessori prepoznaje u savjesti. A razvoj savjesti dovodi se u vezu i s kontrolom nad pogreškama.
- M. Montessori upozorava da se osjećaj savjesti u prepoznavanju zla može očitovati i u tjelesnom osjećaju. Time se još jače potvrđuje povezanost tijela, duha i duše u cjelinu osobe.
- ljudski duh se mora utjeloviti da bi u osjetilnom svijetu bio sposoban za djelovanje, osjećanje i komuniciranje.
- dvije važne točke koje u pedagogiji M. Montessori igraju veliku ulogu te međusobno ovise upravo o cjelini duše i tijela, a to su šutnja i tzv."naboj ispunjen pažnjom i susretljivošću. Po njoj šutnja nije neka disciplina nego povod za nova iskustva. Takva šutnja nije rezultat utjecaja vanjskog šuma ili kretanja, već je šutnja ponašanje koje proizlazi iz unutarnjeg doživljavanja.
- manualni rad je usko povezan s koncentracijom duha. Fenomen polarizacije pažnje se kod malog djeteta može postići samo onda kada ono sudjeluje svojim rukama.

2. Društvena zbilja
Ljudski se individuum ne može razvijati bez društvenog života. Jer socijalni život se nalazi posvuda, a čovjek živi od čovjeka.
Veliko značenje društvenog života za čovjeka pojedinca i njegovo ostvarenje kao i razvijanje vjerske dimenzije nalazi se u ljubavi. Ona naziva ljubav najvećom snagom kojom raspolaže čovjek. Po njezinu uvjerenju ljubav sadržava socijalne zakone, a u socijalnoj organizaciji vidi njezinu posljedicu. Ljubav nije ideal, ljubav je zbilja.
Tako i u pogledu mira, mir kao i ljubav ima značiti osnovni zakon socijalnog života.

3. Svemir
Uspostava mira u svijetu kao stanje sloge i harmonije prelazi okvire međuljudskih odnosa. Potreba za mirom odnosi se i na onu zbilju u svijetu koja se nalazi izvan čovjeka, jer upravo o toj zbilji svijeta ovisi sav životni prostor čovjeka. Svijet i čovjek su neraskidivo upućeni jedan na drugoga, ali tako da se u tom suodnosu čovjekov položaj nalazi na višoj razini. Čovjeku nije dodijeljena neka točno određena životna sredina, već je njegova cijela Zemlja. Čovjek može svojom inteligencijom zahvaćati u zbilju svijeta, mijenjati je te iz naravi prirode oblikovati 'nadnarav' i svijet kulture kao ljudski životni prostor. Čovjek ne smije djelovati samovoljno ili na bilo koji način, nego u stavu 'ljubavi za okolinu', jer on nije stvorio svijet, nego mu je svijet povjeren od Boga da njime upravlja.

Usmjerenje na dijete:

Doprinos M. Montessori indirektnom vjerskom odgoju ima polazište, svoje središte i zaključak kao krunu koja se očituje u tome što se njezino cjelokupno pedagoško djelo 'usmjerava na dijete'. Zato se razdoblje predškolskog djeteta naziva 'religiozno osjetljivim razdobljem', jer ona u djetetu otkriva prisutnost Božju. Promatra li se dijete tako, onda usmjerenje na njega predstavlja ozbiljnu obvezu: "Ako ne budete kao djeca..." izravnog odgoja, u kojem se obje dimenzije (indirektnog i direktnog vjerskog odgoja) međusobno prožimaju.
 

Specifičnost i uloga katehetsko didaktičkih sredstava u Katehezi Dobrog Pastira

Kateheza Dobrog Pastira nudi djeci materijale za bitne i osnovne teme predškolske i školske dobi (3-12 godina). Omogućuje djetetu da se samo zaustavi nad onim što mu je odgojiteljica u vjeri posredovala, to jest da pounutrašnji ono što mu je bilo naviješteno. 

  • Katehetski materijal se sastoji od konkretnih znakova trascendentne stvarnosti.
  • Nema tendenciju da odvede u apstrakciju, nego u životnu spoznaju konkretne Osobe.
  • On ne dovodi do promatranje ideja nego uvodi u molitvu.
  • Nije samo pomoć za učenje nego pomoć za vjerski život.
Dobar materijal kojeg smo napravili je onaj koji nas primorava da skinemo pogled s nas samih. Potiče u nama pitanje: Kako nas može tako jednostavan i skroman materijal dovesti do spoznaje tako velikih stvari? Velike stvari su jednostavne i nemamo ih pravo komplicirati. Moramo imati pred tim velikim stvarima veliko poštovanje. 
 
 
 
MONTESSORI PROGRAM: u središtu programa je dijete
 
Elementi Montessori programa su se počeli provoditi u našem vrtiću od 2003. godine. Cilj Montessori programa je omogućiti djetetu da razvije sve svoje sposobnosti i ostvari cjelovitu, potpunu, slobodnu, neovisnu i odgovornu osobnost. 

Montessori materijal djetetu omogućuje da stekne znanja i vještine potrebne u svakodnevnom životu, u smislu brige za sebe, brige za druge, brige za okoliš, vještine klasificiranja i sortiranja različitih osjetnih modaliteta, vještine govorenja i pisanja i čitanja, vještinu brojanja i računanja, likovnog, glazbenog i ritmičkog izražavanja te spoznaje o ukupnom svijetu i kulturi.
 
Maria Montessori naglašava učenje putem svih pet osjetila, ne samo slušanjem, gledanjem ili čitanjem. Djeca uče na svoj način, u skladu sa svojim potrebama, izabirući ponuđene aktivnosti. Učenje je uzbudljiv proces otkrivanja, koji vodi koncentraciji, motivaciji, samodisciplini i želji za učenjem. 
Montessori pribor ima vrlo važnu ulogu u ovoj metodi i podijeljen je u pet područja rada: 
  • pribori za vježbe praktičnog života 
  • pribori za razvoj osjetilnih sposobnosti
  • pribori za razvijanje matematičkog uma 
  • pribori za razvoj govora, čitanja i pisanja  
  • kozmički odgoj
Svako pojedino područje sadrži niz vježbi koje razvijaju određene vještine, znanja i sposobnosti. Nakon pojedinačnog upoznavanja sa primjerenim priborom, djeca rade samostalno, a odgojitelji pomažu samo na djetetov zahtjev.
Maria Montessori je zahtijevala da se kod djeteta gradi i harmoničan odnos prema svijetu, te da upoznaje prirodu i kulturu kroz šetnje, izlete, posjete muzejima, obilaske spomenika i povijesnih gradova.

 
PROGRAM PREDŠKOLE
 
Cilj programa predškole je utjecati na cjeloviti razvoj djeteta, kroz poticajno okruženje u kojem će moći razvijati sve svoje osobne potencijale: pozitivne stavove prema školi, razvijati radne navike, zadovoljiti interese po kojima će steći potrebna znanja, vještine i navike za polazak u školu. 
Programske zadaće i organizacija provedbe omogućavaju zadovoljavanje svih djetetovih potreba a posebno njegovih potreba za sigurnošću, pripadnošću, ljubavlju, samopoštovanjem i poštovanjem drugih te potrebe za samoostvarenjem.
Zato ovaj program pretpostavlja:
- čuvanje zdravlja, razvijanje navika važnih za očuvanje zdravlja djece i pridonosi
njihovom tjelesnom razvoju
- razvijanje osjećaja zajedništva i ponosa kod djeteta što je član vrtića, svoga mjesta i naše domovine 
- razvijati prijateljstvo i potrebu za dogovaranjem i suradnjom s djecom i
odgojiteljicom 
- uključiti djecu u primjerene radne aktivnosti, učiti ih cijeniti rad i razvitak rada
- potaknuti dijete na učenje kroz igru i vlastitu angažiranost
- vježbati predčitalacke vještine (temelj su uspješnog svladavanja čitanja i pisanja)
- vježbati predmatematičke vještine (temelj su uspješnog svladavanja matematike)
- stjecati društvene vještine koje su potrebne za uspješno snalaženje u školi i u životu
- potaknuti razvoj pozitivnih osobina dječje ličnosti te razvijati emocionalnu inteligenciju
- poticati volju za učenje
- obogaćivati iskustvo o prirodnom (svijet biljaka i životinja, godišnja doba) i kulturnom okruženju (moj grad, zavičaj, snalaženje u prometu, kulturno-higijenske navike...)
- sudjelovanje na aktivnostima izvan ustanove (kulturne priredbe, zdravstveni i sportski programi, izleti, druženja, posjeti, šetnje, izložbe...)
 

 

Ostalo:

 
 

 

Za tate, mame, djecu... Birajmo što ćemo gledati ...
Reci NE Halloweenu Slaviti Halloween znači odavati počast Zlu...nije to bezazlena igra ...
Što je dobro poznavati? Koja su prava djeteta? Osnovne informacije - Konvencija o pravima djece i bilteni NZZJZ ...