Nalazite se u >
Kutak za roditelje
Obitelj – temelj društva
Pripremila odgajateljica: Gordana Zečević
Rijeka, veljača 2015.
Uvod
Obitelj je temelj ljudske zajednice, kako u prošlosti, tako i danas. Promjene koje prate post moderno društvo i društveni kontekst današnjice utječu na obitelj i mijenjaju realnu sliku obitelji. No, ona i dalje ostaj zajednica osoba kojoj je vlastiti način zajedništvo – communio. Obitelj se temelji na braku, uzajamnom darivanju i prihvaćanju muškarca i žene. Temelj toga saveza nalazimo u govoru Svetog pisma o obitelji. (usp. Post 2, 24 i Mt 19, 6). Važno je naglasiti kako samo zdrav brak i zdrava obitelj može doprinositi Crkvi i društvu, i to posebno kroz: ljubav između muža i žene, rađanje i odgoj.
Nesebično sebedarje
Roditeljstvo ostvaruje obitelj. Majčinstvo i očinstvo se međusobno ne isključuju nego uključuju. Zadatak roditeljstva obuhvaća muža i ženu u ostvarenju njihova izravnog saveza. Zato otac i majka trebaju produbljivati bračno zajedništvo. Čovjek može naći sebe samo po iskrenom sebedarju. Darivanje mora biti trajno i neopozivo. U praksi katoličke Crkve nerazrješivost braka ponajprije izvire iz biti takva dobra: dara osobe osobi. Kad se muž i žena u braku uzajamno darivaju i prihvaćaju u jedinstvu „jednoga tijela“ njihov život se prožimlje smislom iskrenog sebedarja. Kao što zajedničko dobro muža i žene nalazi ispunjenje u bračnoj ljubavi koja je spremna darivati i prihvatiti novi život, tako se zajedničko dobro obitelji postiže po toj istoj bračnoj ljubavi koja se uobličuje u novorođenom životu. Stoga obitelj ostaje društvena ustanova koja se ne može niti smije ičim nadomjestiti.
Odgovorno očinstvo i majčinstvo
Odgovorno očinstvo i majčinstvo odnosi se izravno na trenutak kad muž i žena sjedinjujući se „u jedno tijelo“ mogu postati roditelji. Dvije karakteristike bračnog sjedinjenja, sjedinjavanje i stvaranje novog života, ne mogu biti umjetno razdvojene bez ugrožavanja intimne istine samoga bračnog čina. Muž i žena vlastitim iskustvom uče što znači odgovorno očinstvo i majčinstvo. Muškarac i žena, oboje su odgovorni za moguće kao i stvarno očinstvo i majčinstvo.
Odgoj
Odgojitelj je osoba koja u duhovnom smislu „rađa“ osobu-odgajanika. Bračna ljubav u odgoju iskazuje se kao prava ljubav roditeljstva. Roditelji su učitelji čovječnosti vlastitoj djeci, oni od njih uče biti čovječni. Roditelji su prvi i glavni odgojitelji vlastite djece i na tom području imaju temeljnu ovlast: oni su odgojitelji zato što su roditelji. Roditelji nisu u stanju sami zadovoljiti sve zahtjeve cijelog odgojnog postupka, posebno kad je riječ o obrazovanju i širokom području uključivanja u društvo, socijalizacije.
Treba poduzimati sve napore da obitelj bude priznata kao prvotno društvo, u određenom smislu 'suvereno'! Suverenost obitelji neizbježna je za društveno dobro. Biti dobar otac ili majka, usprkos egzistencijalnoj nesigurnosti, neuspjehu i poteškoćama, mudrost je koja zahtijeva od roditelja žrtvu vremena i karijerizma. Odgojni hod vodi u razdoblje samoodgoja koje se postiže kad, zahvaljujući primjerenoj razini društveno-tjelesne zrelosti, čovjek počinje sam sebe odgajati. Jedno od područja na kojem je obitelj nezamjenjiva zacijelo je religiozni odgoj, po kojem obitelj raste kao „domaća crkva“. Religiozni odgoj i vjeronauk, što ga djeca u obitelji primaju, stavljaju obitelj u područje Crkve kao istinski subjekt evangelizacije i apostolata. Roditelji imaju slobodu izabrati za svoju djecu određeni način religioznog i moralnog odgoja u skladu s vlastitim uvjerenjima. U ljubavi cio odgojni postupak nalazi uporište i konačni smisao, kao zreli plod uzajamnoga roditeljskog darivanja. Po naporima, trpljenjima i razočaranjima koja prate odgoj osobe, ljubav je podvrgnuta trajnom provjeravanju.
Obitelj i društvo
Obitelj je zajednica osoba, najmanja društvena stanica i kao takva temeljna ustanova za život svakog društva. Svako društvo je barem uvjetovano opstankom obitelji; stoga je određenje zadatka i dužnosti „velikog“ društva u odnosu na obitelj skrajnje važno i bitno pitanje. Roditelji u stanovitom smislu rađaju djecu za narod, da budu njegovi članovi i sudionici njegove povijesti i kulturne baštine. Obiteljski identitet, od početka se u određenoj mjeri oblikuje na osnovi onoga naroda kome obitelj pripada. Naša civilizacija koja bilježi toliko pozitivne pristupe na planu bilo materijalnom, bilo kulturnom, mora voditi računa da je s različitih stanovišta, bolesna civilizacija koja rađa duboke promjene u čovjeku. Zašto se to događa? Razlog je u tome što se naše društvo odvojilo od prave istine o čovjeku, istine o tome što su čovjek i žena kao osobe. Zbog toga ono ne može pravo shvatiti što je doista darivanje osobe u braku, odgovorna ljubav očinstva i majčinstva, izvorna veličina rađanja i odgajanja. Pitanje se nameće: Je li onda pretjerano tvrditi da sredstva priopćavanja, ako nisu usmjerena pravim moralnim načelima, ne služe istini u njezinoj osnovnoj dimenziji? Moderna sredstva društvenog priopćavanja podvrgnuta su napasti manipuliranja porukom, dajući lažnu istinu o čovjeku. Ljudsko biće nije ono koje se prikazuje u javnim reklamama ili modernim sredstvima društvenog priopćavanja. Ono je mnogo više, kao psihofizičko jedinstvo, kao cjelina duše i tijela, kao osoba. Ono je mnogo više po svom pozivu na ljubav.
Zaključak
Međusobna darovanost muža ženi i žene mužu, kao i njihova zajednička otvorenost prema potomstvu, slika je darivanja triju božanskih Osoba unutar Trojstva. O tome treba voditi računa, budući da malo tko uopće na takav način pristupa svom bračnom drugu i svojoj obitelji uopće, a to bi zapravo trebao. Tek s takvim pristupom braku i obitelji, ljudska ljubav, koja je po naravi usmjerena očinstvu i majčinstvu nalazi svoje ispunjenje. No, ne smijemo zaboraviti činjenicu da ta ljubav biva ponekad zahvaćena dubokom krizom i čak ozbiljno ugrožena. Prilike u kojima žive obitelji zahtijevaju temeljito promišljanje koje treba ujediniti s Božjim naumom o braku i stvarnosti današnjih obitelji. Budući da je obiteljski život prožet kriznim razdobljima bez ustručavanja treba razmisliti o traženju usluga koje pružaju bračni i obiteljski savjetnici po kojima je među ostalima moguće potražiti pomoć specijalista psihologa i psihijatra.
Literatura:
1. Pismo obiteljima pape Ivana Pavla II, Godina obitelji, Zagreb, 1994.
2. Ivan Pavao II., Familiaris consortio - Obiteljska zajednica, Zagreb, 2009.
3. Ljubav i brak, Radovi simpozija „Zdravstveno-etička priprava mladih za odgovornu ljubav i brak, Hrvatsko katoličko liječničko društvo, Zagreb, 2002.

Kateheze za obitelji
Važnost obitelji ...

Uz Dan očeva
Nezamjenjivi ste ...

Za tate, mame, djecu...
Birajmo što ćemo gledati ...
Deset ekoloških zapovijedi
Ja sam ...