(pismeni rad namijenjen roditeljima predškolske djece)

Da bi dijete voljelo sebe, mora se osjećati voljeno i prihvaćeno od strane ljudi koji ga okružuju pri čemu se prvenstveno misli na roditelje.

Upravo zadatak roditelja je odgojiti odgovornu, zrelu, emocionalno stabilnu ličnost, a da bi se dijete razvilo u takvu osobu potrebno je da razvije dobru sliku o sebi i samopouzdanje, da prihvati sebe. To može jedino uz bezuvjetnu ljubav, podršku i prihvaćanje od strane roditelja. Djeca koja nemaju takvu podršku, ne znaju se nositi s kritikama izvan obitelji, teško podnose neuspjeh i teže ostvaruju svoje potencijale. Naime, roditelji imaju snažan utjecaj, kako na djetetovu sliku o sebi, tako i na njegovu sliku svijeta oko sebe te na njegove aspiracije i samo-ostvarenje. Oni roditelji koji pozitivno i zdravo motiviraju svoje dijete pomažu djetetu da postane fleksibilna, kompetentna, odgovorna i samopouzdana odrasla osoba. Oni potkrepljuju djetetove uspjehe, pomažu mu da se uspješno nosi i s neuspjesima, motiviraju ga bez postavljanja pretjeranih zahtjeva i bez pretjeranog kritiziranja.

Sigurno će mnogi roditelji reći da sve što rade u životu rade upravo za svoju djecu, brinu se za njih, pružaju im sve što sami nisu imali, pomažu im te je neupitno da ih vole. No ipak, činjenica je da se mnoga djeca ne osjećaju prihvaćeno, a i mnogi odrasli ljudi nisu sigurni da su ih roditelji dovoljno voljeli. Zbog čega je to tako?!

Možda da malo razmislimo o svom odnosu spram djece od najranijih dana… Većina nas kada dijete učini nešto dobro (pospremi igračke, sjeti se samo oprati zube, makne svoj tanjur sa stola, složi krevet ili vas jednostavno posluša) to podrazumijeva 'zdravo za gotovo', pa to je normalno zar ne?! Zaboravimo to primijetiti i pohvaliti, dati djetetu pažnju i povratnu informaciju o učinjenom prihvatljivom i poželjnom ponašanju. S druge strane, kada dijete bez obzira na svoju dob učini nešto što ne smije, spremno ga upozoravamo, vičemo na njega, čak i kaznimo. Spremniji smo reagirati na loša ponašanja umjesto na dobra, a djeca su spremna svašta učiniti za malo pažnje, i eto nas u začaranom krugu.

Svako dijete želi udovoljiti svojim roditeljima. Prije će učiniti nešto za što ga je roditelj pohvalio, nego što neće učiniti nešto za što ga je roditelj kaznio. Stoga obraćajte pažnju na pozitivna ponašanja, pohvalite djetetov uspjeh, trud, napredak i dijete kao osobu. Poželjni su komentari poput volim te, ti si sjajno dijete, super si, čestitam, samo naprijed ti to možeš, stvarno si dobra u…

Poruke koje sadrže omalovažavanje i vrijeđanje kod djeteta razvijaju osjećaj srama i manje vrijednosti, ostaju u srcima djece te dovode do niskog samopoštovanja, nesigurnosti, loše slike o sebi, ne samo tijekom djetinjstva nego i u odrasloj dobi.

Mnogo stvari koje normalna djeca čine mogu kod roditelja rezultirati stresom i izazvati ljutnju, kao na primjer odbijanje jela, plakanje, proljevanje, mokre gaćice, poteškoće sa spavanjem, nered, buka, negativizam, neposluh. To su problemi koji se javljaju i s vremenom nestanu kod sve djece. Pri tome je najbolje ostati miran, a ne reagirati ljutnjom, jer ćete tako lakše prebroditi određeno razdoblje.

Vaša djeca uče tako da promatraju što vi radite. Ono što dijete nauči od vas, pogotovo u prvih nekoliko godina života, ima veliki utjecaj na njegov život i kasnije formiranje odnosa s ljudima. Isto tako roditelji igraju važnu ulogu u školskom uspjehu i ohrabrivanju te podržavanju neovisnosti kako u kući tako i u školi. Uspjesi i neuspjesi sami po sebi ne utječu na djetetovu motivaciju za učenjem, no reakcija roditelja može imati snažan učinak na djetetov uspjeh ili neuspjeh. Također, ako dijete rijetko vidi roditelje kako se smiju, vesele i uživaju u životu, vjerojatno će i samo razviti stav da život treba izdržati umjesto uživati u njemu. Stoga roditelji, obratite pažnju na vlastito ponašanje!

Kao roditelji imamo posebnu dužnost kod djeteta razviti osjećaj sigurnosti i povjerenja u vlastite sposobnosti. Djeca koja se osjećaju sigurna u sebe, bit će uspješnija, stvarat će bolje odnose s drugima i spremno će se okušati u raznim izazovima i na raznim poljima.

Važno je da roditelji usmjere djecu na ono za što imaju sklonosti i sposobnosti, za što su razvojno zrela i sposobna, a ne na ono što je roditeljsko očekivanje ili je iznad dječjih mogućnosti. Prije svega, iskažite poštovanje i interes za ono što dijete radi čak i kad mislite da je to nevažno. Osjetljiv roditelj će motivirati i poticati dijete da se razvija postepeno, a neće ga tjerati da bude savršeno.

Ima i roditelja koji pokušavaju sve raditi umjesto djeteta te nam se mogu činiti brižnim roditeljima, ali zapravo takvim ponašanjem šalju djetetu poruku gotovo jednaku kao vrijeđanjem i ponižavanjem, da je ono bezvrijedno i loše i nesposobno zauzeti se za sebe. Da bismo djetetu pomogli u izgradnji samopouzdanja, trebamo ga učiti i samostalnosti jer tek kada dijete samo uspije nešto učiniti osjećat će se vrijedno i uspješno, a zbog povjerenja odnosno vjere koju mu roditelj pokaže pusteći ga da bude samostalno, osjećat će se voljeno i prihvaćeno, bez obzira na postignut uspjeh. 

Većina roditelja kaže kako bi voljeli da im se djeca povjeravaju i razgovaraju s njima kad su uznemirena ili imaju problem, no često kvaliteta reakcije roditelja ovisi o tome kako se osjećaju u trenutku kada im se dijete obrati. Djeca stoga često ne dobiju podršku koju trebaju kada su roditelji rastreseni, umorni, zaposleni ili pod stresom, a što je u današnje vrijeme i uz ritam života postalo gotovo uobičajeno stanje svih nas, te se djeca susreću s nestrpljivošću, razočarenjem, nervozom, ljutnjom. Ponekad, i odgovori s najboljom namjerom mogu biti u žurbi s ciljem da se nađe brzo rješenje umjesto da se posluša kako se dijete osjeća. Na taj način roditelji djeluju na izražavanje odnosno potiskivanje osjećaja kod djece. Ukoliko djeci nije dozvoljeno da izraze slobodno svoje osjećaje, djeca često ostaju zarobljena u svom strahu, tuzi, bijesu, povrijeđenosti i nemaju načina da se oslobode viška energije stvorene tim emocijama. Takva djeca mogu razviti lošu sliku o sebi i nisko samopoštovanje te u nekim slučajevima razvojne smetnje i emocionalne poremećaje.

• odvojiti svakodnevno vrijeme koje će provesti s djetetom, usredotočeni samo na njega

• pohvaliti djetetove uspjehe i talente, pronaći u čemu je dobro i pokazati zanimanje i pažnju

• naučiti kako se nositi s neuspjehom, nitko ne može sve učiniti svaki put dobro te djeca moraju naučiti da su i neuspjesi nešto što ponekad treba očekivati odnosno neuspjesi mogu biti izazovi koji će pomoći djetetu da iz sebe izvuče najbolje

• pomoći djetetu da samo razmisli i riješi svoje probleme te mu biti na raspolaganju za razgovor o njegovim brigama i osjećajima

• poštivati djetetove osjećaje i razmišljanja, djeca zaslužuju poštovanje i uvažavanje isto kao i odrasli

• pažljivo birati riječi, prekinuti loše navike vrijeđanja djece

• usmjeriti se na „da i uradi“, umjesto na „ne i nemoj“

• nuditi djetetu izbor samo onda kad je roditelj spreman prihvatiti odluku

• mijenjati okolinu umjesto dječjeg ponašanja (ponekad očekujemo djetetovo zrelije ponašanje nego što ono u toj situaciji može)

• raditi s djetetom umjesto protiv njega

• dati djetetu sigurne granice koje može razumjeti

• prepoznavati osjećaje

• održavati autoritet mirno i konzistentno (biti dosljedni)

• budite dobar primjer (važnost roditeljskog modela je neprocjenjiva)

• gledati cijelu sliku (dječje ponašanje obično je povezano s događajima u cijeloj obitelji)

• zna donositi odluke

• sigurno je u svoje sposobnosti

• kreativno je

• zadovoljno je svojim radom

• očekuje uspjeh

• uspješno surađuje s vršnjacima i odraslima

• veselo je i puno energije koju često prenosi i na drugu djecu

• lako sklapa prijateljstva

• uspješno se zabavlja samo i u društvu s drugom djecom

• pristupa drugima na socijalno prihvatljiv način

• primjereno se ponaša

• zna dijeliti s drugima

• zna slušati druge

• koristi prihvatljive načine za rješavanje sukoba 

1. Usmjerite se na ponašanje, a ne na dijete

DA: Recite djetetu kako ćete ga uvijek voljeti i prihvaćati, čak i ako vam se ne sviđa njegovo ponašanje. NE: Zamijeniti dijete za njegovo ponašanje. Kada mu govorite kako je nešto pogriješilo, usmjerite se na ponašanje koje vam se ne sviđa, a ne na dijete kao osobu ("Nisi proveo dovoljno vremena u spremanju sobe.", a ne "Lijen si!") 

2. Važnost riječi

DA: Slušajte svoje dijete. Prihvatite njegove ideje i razgovarajte o njihovim brigama. Ako vjerujete u dijete, i ono će vjerojatnije vjerovati u sebe. NE: Ne nazivajte dijete nadimcima koji im se ne sviđaju. Takvi nadimci mogu ih pratiti dugo vremena i smanjiti samopouzdanje. 

3. Komplimenti i komentari koji su bitni djetetu

DA: Najbolji komplimenti su iskreni, istiniti i specifični. Umjesto da kažete uopćeni kompliment kao: "Odlično si to napravio!", recite: "Sviđa mi se kako si se trudio da sve napraviš sam!". Pohvalite ga za trud, a ne samo za rezultate. NE: Davati komplimente u kojima se krije i kritika. "Dobro si očistio sobu, ali vidim da nisi pospremio ormar." Ovakva kritika često u potpunosti zasjeni vaš kompliment. Radije pohvalite dijete, razgovarajte s njim o nekoj drugoj temi, a zatim opušteno recite da samo još posloži odjeću u ormaru. 

4. Istraživanje ili oblikovanje djetetovih interesa

DA: Pomozite djetetu da istražuje, razvija i uči o svojoj individualnosti i vlastitim interesima. Budite mu potpora u onome čime se želi baviti. NE: Ne oblikujte dijete prema onome što vi želite da ono postane. Može doći do odupiranja s njegove strane ili do smanjenog samopouzdanja. 

5. Ljubav: bez ili s uvjetima?

DA: Recite i pokažite djetetu da ga volite. Provodite vrijeme s njim. Naglasite kako je vaša ljubav bezuvjetna. NE: Čekati da dijete ostvari neki uspjeh kako biste mu pokazali ljubav. Djeca moraju znati da ćete ih voljeti bez obzira na sve. 

6. Jedinstveno i neusporedivo

DA: Prepoznajte koje su jake i slabe strane kod vašeg djeteta. Ne zaboravite voljeti dijete baš onakvo kako jest, a ne kako vi želite da bude. NE: Uspoređivati dijete s vršnjacima ili ostalom braćom i sestrama. Na taj način se mogu osjećati nedovoljno dobrima. 

7. Razvijanje vještina

DA: Dopustite djetetu i potaknite ga da napravi sam stvari koje može učiniti samostalno. Potaknite ga da vam pomaže u kućanskim poslovima ili u pripremanju obroka. NE: Završavati zadatke koje dijete može samo napraviti. Iako ih vi možete napraviti bolje i brže, važno je da dobije iskustvo i bude ponosno kada uspije završiti započeto. 

8. Ravnoteža rizika i odrastanja

DA: Dopustite djetetu da samo pokuša riješiti svoje probleme. Neka zna da ste tu ako mu zatrebate. Samopouzdanje se razvija kroz samostalno rješavanje problema. NE: Spašavati dijete iz svake teške situacije. Iskustvo rješavanja problema pomaže mu u razvitku. 

9. Budite uzor

DA: Budite im uzor u samopouzdanju, samopoštovanju i rješavanju problema. Dajte primjer i vaše vas dijete može slijediti. NE: Reći djetetu da se ponaša na jedan način, a vi se ponašate suprotno tome. Djela će ih naučiti više nego riječi. 

10. Granice i izbori

DA: U određenim stvarima potrebno je postaviti granice kojih se kasnije treba pridržavati, a u drugim stvarima dajte im izbor. Na ovaj način ćete steći međusobno poštovanje i razumijevanje. NE: Nakon što ste djetetu dali izbor nemojte mu govoriti da je loše izabrao ili mu uskratiti pravo na njegov odabir. 

11. Potaknite radoznalost

DA: Pokažite djetetu kako je dobro biti radoznao jer na taj način učimo mnoge stvari. Za njih je svijet nov i nepoznat. NE: Nikad na njihova pitanja ne odgovarajte sa: "Izgledam li ti ja kao enciklopedija?" ili sličnim primjedbama. Ako odgovaramo na njihova pitanja sa sarkazmom ili odbijanjem, možemo ih dovesti do toga da izgube interes i uživanje u istraživanju svijeta. 

12. Nove stvari

DA: Budite optimistični kada krenete u nove izazove ili kada učite nove stvari u svakodnevnom životu jer ćete na taj način naučiti dijete da se ponaša kao i vi. I kada ono želi isprobati neku novu stvar, pomognite mu da to i ostvari. Pokažite mu kako cijenite inicijativu i podržite njegov napor, čak onda kada nije uspješan u nečemu. NE: Ako iznova govorite djetetu kako mu nešto ne ide i kako je nesposoban za određenu aktivnost, dovodite ga do toga da se osjeća nedovoljno dobrim. Pustite ga da sam vidi koje stvari mu idu bolje, a u kojima možda ne može doći do visokih rezultata. Dovoljno je da mu objasnite kako nismo svi stvoreni za iste stvari i kako svatko ima neko područje u kojem je dobar i neko u kojemu se ne može iskazati. 

13. Nositi se s pogreškama

DA: Suosjećajte s djetetom ako napravi pogrešku i potaknite ga da iste te pogreške vidi kao stepenice koje će mu pomoći da dođe do rezultata. Ako je emocionalno jako shrvano zbog neke greške, neće moći razviti samopouzdanje na zdrav način. Postavljate produktivna pitanja kao: "Što se dogodilo?" ili "Što možeš učiniti drugi put u ovakvoj situaciji?". NE: Izbjegavajte prisjećanje na prošle pogreške. 

S vremenom, vaše dijete će vidjeti svijet kao uzbudljivo mjesto prepuno zanimljivih stvari koje može istražiti. I ne samo to - imat će dovoljno samopouzdanja da prihvati bilo što što im život da u nekom trenutku. 

• Slunjski, Edita (2013), Kako pomoći djetetu da bude uspješno i razvija samopouzdanje: priručnik za roditelje, odgajatelje i učitelje. Zagreb: Element

• Miljković, Dubravka (2002), Bolje biti vjetar nego list: psihologija dječjeg samopouzdanja. Zagreb: IEP

• Juul, Jesper (1996), Vaše kompetentno dijete: za nove temeljne vrijednosti obitelji. Zagreb: Educa

• Biddulph, Steve (2002), Tajna sretne djece. Zagreb:Mozaik knjiga

• http://www.ringeraja.hr/clanak/kako-razvijati-samopouzdanje-djeteta_978.html?page=1

• http://www.budenje.hr/savjeti_za_roditelje_5.php