Nalazite se u > Kutak za roditelje
Obitelj - temelj društva Obitelj - temelj društva

Obitelj – temelj društva

Pripremila odgajateljica: Gordana Zečević
Rijeka, veljača 2015.

Uvod
Obitelj je temelj ljudske zajednice, kako u prošlosti, tako i danas. Promjene koje prate post moderno društvo  i društveni kontekst današnjice utječu na obitelj i mijenjaju realnu sliku obitelji.  No, ona i dalje ostaj zajednica osoba kojoj je vlastiti način zajedništvo – communio. Obitelj se temelji na braku, uzajamnom darivanju i prihvaćanju muškarca i žene. Temelj toga saveza nalazimo u govoru Svetog pisma o obitelji. (usp. Post 2, 24 i Mt 19, 6). Važno je naglasiti kako samo zdrav brak i zdrava obitelj može doprinositi Crkvi i društvu, i to posebno kroz:  ljubav između muža i žene,  rađanje i odgoj. 

Nesebično sebedarje
Roditeljstvo ostvaruje obitelj. Majčinstvo i očinstvo se međusobno ne isključuju nego uključuju. Zadatak roditeljstva obuhvaća muža i ženu u ostvarenju njihova izravnog saveza. Zato otac i majka trebaju produbljivati bračno zajedništvo. Čovjek može naći sebe samo po iskrenom sebedarju. Darivanje mora biti trajno i neopozivo. U praksi katoličke Crkve nerazrješivost braka ponajprije izvire iz biti takva dobra: dara osobe osobi. Kad se muž i žena u braku uzajamno darivaju i prihvaćaju u jedinstvu „jednoga tijela“ njihov život se prožimlje smislom iskrenog sebedarja. Kao što zajedničko dobro muža i žene nalazi ispunjenje u bračnoj ljubavi koja je spremna darivati i prihvatiti novi život, tako se zajedničko dobro obitelji postiže po toj istoj bračnoj ljubavi koja  se uobličuje u novorođenom životu. Stoga obitelj ostaje društvena ustanova koja se ne može niti smije ičim nadomjestiti. 

Odgovorno očinstvo i majčinstvo
Odgovorno očinstvo i majčinstvo odnosi se izravno na trenutak kad muž i žena sjedinjujući se „u jedno tijelo“ mogu postati roditelji. Dvije karakteristike bračnog sjedinjenja, sjedinjavanje i stvaranje novog života, ne mogu biti umjetno razdvojene bez ugrožavanja intimne istine samoga bračnog čina. Muž i žena vlastitim iskustvom uče što znači odgovorno očinstvo i majčinstvo. Muškarac i žena, oboje su odgovorni za moguće kao i stvarno očinstvo i majčinstvo.

Odgoj
Odgojitelj je osoba koja u duhovnom smislu „rađa“ osobu-odgajanika. Bračna ljubav u odgoju iskazuje se kao prava ljubav roditeljstva. Roditelji su učitelji čovječnosti vlastitoj djeci, oni od njih uče biti čovječni. Roditelji su prvi i glavni odgojitelji vlastite djece i na tom području imaju temeljnu ovlast: oni su odgojitelji zato što su roditelji. Roditelji nisu u stanju sami zadovoljiti sve zahtjeve cijelog odgojnog postupka, posebno kad je riječ o obrazovanju i širokom području uključivanja u društvo, socijalizacije. 
Treba poduzimati sve napore da obitelj bude priznata kao prvotno društvo, u određenom smislu 'suvereno'! Suverenost obitelji neizbježna je za društveno dobro.  Biti dobar otac ili majka, usprkos egzistencijalnoj nesigurnosti, neuspjehu i poteškoćama, mudrost je koja zahtijeva od roditelja žrtvu vremena i karijerizma. Odgojni hod vodi u razdoblje samoodgoja koje se postiže kad, zahvaljujući primjerenoj razini društveno-tjelesne zrelosti, čovjek počinje sam sebe odgajati. Jedno od područja na kojem je obitelj nezamjenjiva zacijelo je religiozni odgoj, po kojem obitelj raste kao „domaća crkva“. Religiozni odgoj i vjeronauk, što ga djeca u obitelji primaju, stavljaju obitelj u područje Crkve kao istinski subjekt evangelizacije i apostolata. Roditelji imaju slobodu izabrati za svoju djecu određeni način religioznog i moralnog odgoja u skladu s vlastitim uvjerenjima. U ljubavi cio odgojni postupak nalazi uporište i konačni smisao, kao zreli plod uzajamnoga roditeljskog darivanja. Po naporima, trpljenjima i razočaranjima koja prate odgoj osobe, ljubav je podvrgnuta trajnom provjeravanju.

Obitelj i društvo
Obitelj je zajednica osoba, najmanja društvena stanica i kao takva temeljna ustanova za život svakog društva. Svako društvo je barem uvjetovano opstankom obitelji; stoga je određenje zadatka i dužnosti „velikog“ društva u odnosu na obitelj skrajnje važno i bitno pitanje. Roditelji u stanovitom smislu rađaju djecu za narod, da budu njegovi članovi i sudionici njegove povijesti i kulturne baštine. Obiteljski identitet, od početka se u određenoj mjeri oblikuje na osnovi onoga naroda kome obitelj pripada. Naša civilizacija koja bilježi toliko pozitivne pristupe na planu bilo materijalnom, bilo kulturnom, mora voditi računa da je s različitih stanovišta, bolesna civilizacija koja rađa duboke promjene u čovjeku. Zašto se to događa? Razlog je u tome što se naše društvo odvojilo od prave istine o čovjeku, istine o tome što su čovjek i žena kao osobe. Zbog toga ono ne može pravo shvatiti što je doista darivanje osobe u braku, odgovorna ljubav očinstva i majčinstva, izvorna veličina rađanja i odgajanja. Pitanje se nameće: Je li onda pretjerano tvrditi da sredstva priopćavanja, ako nisu usmjerena pravim moralnim načelima, ne služe istini u njezinoj osnovnoj dimenziji? Moderna sredstva društvenog priopćavanja podvrgnuta su napasti manipuliranja porukom, dajući lažnu istinu o čovjeku. Ljudsko biće nije ono koje se prikazuje u javnim reklamama ili modernim sredstvima društvenog priopćavanja. Ono je mnogo više, kao psihofizičko jedinstvo, kao cjelina duše i tijela, kao osoba. Ono je mnogo više po svom pozivu na ljubav.

Zaključak
Međusobna darovanost muža ženi i žene mužu, kao i njihova zajednička otvorenost prema potomstvu, slika je darivanja triju božanskih Osoba unutar Trojstva. O tome treba voditi računa, budući da malo tko uopće na takav način pristupa svom bračnom drugu i svojoj obitelji uopće, a to bi zapravo trebao. Tek s takvim pristupom braku i obitelji, ljudska ljubav, koja je po naravi usmjerena očinstvu i majčinstvu nalazi svoje ispunjenje. No, ne smijemo zaboraviti činjenicu da ta ljubav biva ponekad zahvaćena dubokom krizom i čak ozbiljno ugrožena. Prilike u kojima žive obitelji zahtijevaju temeljito promišljanje koje treba ujediniti s Božjim naumom o braku i stvarnosti današnjih obitelji. Budući da je obiteljski život prožet kriznim razdobljima bez ustručavanja treba razmisliti o traženju usluga koje pružaju bračni i obiteljski savjetnici po kojima je među ostalima moguće potražiti pomoć specijalista psihologa i psihijatra.


Literatura:
1. Pismo obiteljima pape Ivana Pavla II, Godina obitelji, Zagreb, 1994.
2. Ivan Pavao II., Familiaris consortio - Obiteljska zajednica, Zagreb, 2009.
3. Ljubav i brak, Radovi simpozija „Zdravstveno-etička priprava mladih za odgovornu ljubav i brak, Hrvatsko katoličko liječničko društvo, Zagreb, 2002.