Nalazite se u > Kutak za roditelje
Utjecaj televizije na obiteljski život Utjecaj televizije na obiteljski život

Jedna od većih teškoća s kojom se suvremena obitelj susreće u svom odgojnom djelovanju jest uspješno povezivanje s ostalim odgojnim faktorima. Među njima primat ima televizija.
Ne davno, djedovi i roditelji su prenosili mladima vrednote društva i obitelji, a sada je TV koja prenosi televizijsku kulturu. Dogodila se reorganizacija prenošenja kulture među naraštajima. TV se nameće kao treći roditeljski autoritet.
Ona svojom razigranošću, šarmantnošću, bogatom paletom novosti, spektakla raznih vrsta plijeni pažnju mladih ljudi.
Imajući u vidu djecu predškolske dobi, možemo reći da TV igra veliku ulogu u životu djece. Gleda se po nekoliko sati dnevno. A što ako provode više sati bez nadzora. Zaista, djeluje li dugotrajno gledanje filmova sa scenama nasilja loše na djecu, ali i na odrasle? 
Zastanimo nad par poticajnih pitanja: Jesmo li pokušali tjedan dana ili jedan dan biti bez televizije? Da li doživljavamo da TV određuje stil obitelji, stvara dnevni red, određuje način razmišljanja? Da li se mi kao obitelj prilagođavamo televiziji ili TV prilagođavamo sebi? Trebamo li obiteljske razgovore žrtvovati radi TV? Mogli bismo tako u nedogled.
Sada, kad nam je posve jasno da nitko ne može TV ukinuti, postavlja se drugačije pitanje: kako snjom živjeti, i što kvalitetnije, jer ona nije samo štetna nego i korisna. Dakle, kako zajedno s djecom birati najbolje iz njenog programa. U tom smislu treba pratiti TV program, pa određivati što je dobro pogledati, što je za starije a što za mlađe. Jednom riječju, treba učiniti sve da TV ne zavlada s nama, nego da mi vladamo njome, to jest da nam ona bude dobro sredstvo (sluškinja) a ne gospodar.
U ovom prilogu nećemo vrednovati informacijske sadržaje, nego ćemo naglasiti samo one postupke koji moraju prethoditi ako želimo da nam TV koristi. To bi bio smisao prave edukacije za televizijsku kulturu u obitelji.

Da bismo postigli TV kulturu, nužno je obratiti pažnju na niz često nevidljivih relacija. U prvom redu treba samoga sebe kao roditelja preispitati, jer djeca uvijek oponašaju svoje roditelje, i u postupcima s televizijom. Koliko se vremena troši na nju? Koliko vremena provodimo pred ekranom, koliko s knjigom a koliko u drugim aktivnostima. Koji dio programa redovito pratimo i zbog čega? Da li nam je TV isključino zabava ili i stanovita pouka? Prepuštamo li djecu da sami ostaju bez našeg komentara ili sudruženja? Dopuštamo li djetetu da gleda do kasnih sati? Postižemo li neku suglasnost oko zajedničkog gledanja ili se u kući vodi rat za ove ili one emisije? Konačno, znamo li se odmoriti od TV i družiti sa svojima uživo!
Ne trebamo se prepustiti strahu i osjećaju nemoći. Problemima valja racionalno pristupiti. Ukoliko ste analizirali svoje odgovore, evo nekoliko savjeta:

1. jasnoća motiva
Posvijestite si zašto pojedini članovi obitelji žele gledati TV. Pritom valja naučiti razlikovati trajne od trenutačnih potreba. Da li to odgovara vašim trenutačnim potrebama ili biste radije radili nešto posve drugo? U prvom slučaju trebali biste nastaviti gledati, ako vam vrijeme to dopušta, dok za drugo bolje je naći adekvatan odgovor onoj pravoj potrebi.

2. zabrana nije rješenje
U pravilu zabrana gledanja TV ili bavljenja kompjutorom malo pomaže, ona obično vodi prema borbi za prevlast između djece i roditelja, izaziva dječje otpore i proteste. Zabrana obično ne postiže smanjenje gledanja nego vodi do izigravanja zabrane, tako da djeca idu kod projatelja, ili bake i djeda.

3. dnevni red
TV se mora prilagoditi dnevnom redu djeteta a ne obratno. Trajanje gledanja treba ograničiti u odnosu na druge aktivnosti slobodnog vremena. Potreba za TV bit će manja što budu veće mogućnosti za druge zanimljive aktivnosti.

4. mjesto TV u stanu
Televizor ne bi smio biti u središtu stana, da svojim položajem ometa druge članove obitelji uvlačeći ih u svoju aktivnost.

5.načiniti izbor
Dogovorom odrediti koje će se emisije gledati. Roditelji se toga dogovora isto trebaju držati jednako kao i djeca. Ako roditelji sami teško isključuju televizor ni djeca neće lako naučiti razumnu mjeru gledanja TV.

6. sredstvo pritiska
TV ne smije biti ni nagrada, ni kazna a niti dadilja za djecu. Ako se ipak koji put dogodi, roditelji moraju djeci obrazložiti svoj postupak i prikazati njegovu opravdanost. Samo tako mogu predusresti kasnije moguće pokušaje ucjenjivanja.

7. gledati zajedno
Dijete previše izloženo TV riskira da bude dezorijentirano: potreban mu je netko tko će ga poučiti kako prosuđivati.

8. Dugme je uvijek u vašim rukama
To je najčešće i jedina stvarna moć koju imate nad TV. Nikada ne zaboravite mudru izreku jedne kineske poslovice: "Ne opija čovjeka vino. Čovjek je taj koji se opija".